Brojanice
Thursday, December 9th, 2004Da sve zabune uklonim u startu, prvo ću da definiÅ¡em u grubim crtama moj stav prema bogu i religiji. Po mom viÄ‘enju, materija i vreme su nastali od neÄ?ega, Å¡to ja pukom konvencijom nazivam “bogom”. To je drugim reÄ?ima prauzrok svih stvari, ukljuÄ?ujući i samog sebe. Recimo da je bog je sredio “big bang”, a sve ostalo se odigralo po prirodnim zakonima. Sa trenutnim znanjem kojim raspolažem ja mogu samo to sa kakvom-takvom sigurnošću da zakljuÄ?im, Ä?ini mi se da bi ostalo bilo (daleko veće) nagaÄ‘anje. Dakle, ne verujem da bog u tom (mom) kontekstu ima ikakvog uticaja na svet danas. Ne verujem u sudbinu. Ne verujem ni u ravnotežu izmeÄ‘u dobra i zla na “lokalnom” nivou (Ä?ini dobro i dobro će ti se vratiti), već samo na nekom sveobuhvatnom nivou gde recimo važi kao zakon održanja energije, mada je to već puko nagaÄ‘anje i možda Ä?ak lupetanje… ;)
Religija? Tu je da se ljudi ne bi osećali pogubljenim. Religija pruža duhovni azil ljudima koji ne mogu ili ne žele da preuzmu potpunu kontrolu nad svojim životom, već kad zagusti, kad neÅ¡to ne mogu da pojme, bogu (privremeno) daju kontrolu nad svojim životom da im reÅ¡i problem. Religija po meni nije nužno loÅ¡a stvar, ali zbog dogmatskog karaktera je poput zbirke manje ili viÅ¡e pouÄ?nih priÄ?ica o nekom-tamo-moralu u koje je suludo slepo se uzdati. Slepo verovanje se već nalazi u reÄ?i “dogma”…
PoÅ¡tujem ljude koji “iskreno” pripadaju nekoj religiji, Å¡to bi znaÄ?ilo da su barem proÄ?itali svetu knjigu te religije, da poznaju kalendar, naÄ?ela… Jednom reÄ?ju, nisu kvazi- i “gistro” vernici…
…a u tu sliku se ne uklapa većina ljudi pravoslavaca u Srbiji, ma kolikim vernicima sebe smatrali.
Brojanice? Brojanice na gistro-vernicima su kao Bitlsi na Tibetu: kiÄ?. NeÅ¡to Å¡to je negde gde mu mesto nije. Ne znam o kome ovaj fenomen viÅ¡e (loÅ¡eg) govori: o tim gistro-vernicima ili o crkvi koja to ponaÅ¡anje toleriÅ¡e zato Å¡to ima oÄ?igledne koristi od toga. “Stado” po svaku cenu: mrsne slave, DIY brojanice, kojekakve gluposti — udri, samo da narod ne zaboravi kako da se krsti. Blagosloveni bili! ÄŒuda se mogu videti na ulicama: ljudi sa 4 (Ä?etiri) brojanice na jednoj ruci, od kojih su tri u bojama srpske zastave, a Ä?etvrta obmotana par puta oko palca. Sećam se da sam u Slobino vreme jednom video povorku omladine SPSa na Ä?ijem Ä?elu je bio neopevani primitivac sa velikom brojanicom za oko vrata obmotanom desetak puta oko ruke. ÄŒoveÄ?e… (De)evoluirani komunista sa religioznim predmetom koji ne zna ni Ä?emu služi, garantovano! To važi i za ostale gistro-vernike koji se preÄ?esto sreću po ulicama: retko ko od njih zna Å¡ta se radi sa brojanicom, koliko Ä?vorova po pravilu ima itd. Imamo brojanice po meri, za retrovizor, privezak za kljuÄ?eve, uklapanje brojanice sa garderobom… Jezivo. Kao znak naklonosti prema nekom danas se poklanjaju brojanice. SavrÅ¡eno vreme za to su verski praznici, ako se zna kad su, i svi se instant bolje osećaju! Ne moraju Ä?ak ni u crkvu da idu po ovako hladnom vremenu, samo bi lepo bilo kad bi obrisali praÅ¡inu sa ikone i krsta na zidu s vremena na vreme.
Poenta? Brojanica nije samo narukvica koja se nosi same sebe radi; pored (diskutabilnog) estetskog aspekta ima i specifiÄ?an naÄ?in na koji se koristi. Ako niste u toj meri religiozni da koristite brojanicu kako treba, nemojte je ni nositi, zato Å¡to se na taj naÄ?in sprdate sa religijom kojoj pripadate.