Razorani Beograd
July 20th, 2007Juče sam baš komentarisao kako je za skoro sve (moglo bi se reći vođene od strane vlasti) radove potrebno neobjašnjivo puno vremena, bez obzira na lokaciju radova. Te poslove verovatno obavljaju privatne firme, ali rok od vlasti dožive krajnje fleksibilno i sa radovima kasne danima, češće mesecima, a ponekad i godinama. Doduše, kad privatna firma koja se bavi nekretninama uzme da gradi nekretninu, to razumljivo ide brzo, jer ljudima zavisi plata od prodaje tog prostora.
Tako smo, na primer, imali Svetogorsku ulicu. Skoro cela razorana, čekala je nekog da joj sredi trotoare i asfalt. Kad god sam prolazio tom ulicom, jako, ali jako retko sam uopšte video radnike, a kamoli da nešto i rade. Novi izgovor za to im je verovatno vrućina… A to što je jedna od najprometnijih ulica u centru mesecima van funkcije, to je ipak… viša sila?
Autobusi i trolejbusi koji prolaze tom ulicom su za vreme trajanja radova imali promenjenu trasu. Na stanicama je bilo najavljeno da će promenjena trasa važiti do 20. jula. Pošto sam video kako je ulica izgledala pre samo nedelju dana, slatko sam se nasmejao kad sam pomislio na taj deadline. U Srbiji nešto da bude na vreme? Hah!
Sedam u 65-icu danas i idem na posao… Očekujem da kod Palilulske pijace samo produži pravo ka Džordža Vašingtona… Kad bus skrenuo ka Svetogorskoj! Nisam mogao da verujem: ulica potpuno sređena, nov asfalt, novi trotoar, sve! Ipak u ovom gradu postoji nešto… normalno.
Druga priča je Bulevar Mihajla Pupina (ulica koja se nastavlja na Brankov most, novobeogradska strana): tamo je razoran trotoar dobrih kilometar-dva, a ne vidim da iko radi. Dajte ljudi. Trotoar. Nije raketa. Što ne završe to za nedelju dana? Ovako, već par nedelja unazad i po svemu sudeći, i ubuduće, ovi trotoari neće imati radnike koji bi ih završili, umesto da poslodavci uzmu dve smene radnika i završe to očas posla.