Da sve zabune uklonim u startu, prvo ću da definišem u grubim crtama moj stav prema bogu i religiji. Po mom viđenju, materija i vreme su nastali od ne?ega, što ja pukom konvencijom nazivam “bogom”. To je drugim re?ima prauzrok svih stvari, uklju?ujući i samog sebe. Recimo da je bog je sredio “big bang”, a sve ostalo se odigralo po prirodnim zakonima. Sa trenutnim znanjem kojim raspolažem ja mogu samo to sa kakvom-takvom sigurnošću da zaklju?im, ?ini mi se da bi ostalo bilo (daleko veće) nagađanje. Dakle, ne verujem da bog u tom (mom) kontekstu ima ikakvog uticaja na svet danas. Ne verujem u sudbinu. Ne verujem ni u ravnotežu između dobra i zla na “lokalnom” nivou (?ini dobro i dobro će ti se vratiti), već samo na nekom sveobuhvatnom nivou gde recimo važi kao zakon održanja energije, mada je to već puko nagađanje i možda ?ak lupetanje… ;)
Religija? Tu je da se ljudi ne bi osećali pogubljenim. Religija pruža duhovni azil ljudima koji ne mogu ili ne žele da preuzmu potpunu kontrolu nad svojim životom, već kad zagusti, kad nešto ne mogu da pojme, bogu (privremeno) daju kontrolu nad svojim životom da im reši problem. Religija po meni nije nužno loša stvar, ali zbog dogmatskog karaktera je poput zbirke manje ili više pou?nih pri?ica o nekom-tamo-moralu u koje je suludo slepo se uzdati. Slepo verovanje se već nalazi u re?i “dogma”…
Poštujem ljude koji “iskreno” pripadaju nekoj religiji, što bi zna?ilo da su barem pro?itali svetu knjigu te religije, da poznaju kalendar, na?ela… Jednom re?ju, nisu kvazi- i “gistro” vernici…
…a u tu sliku se ne uklapa većina ljudi pravoslavaca u Srbiji, ma kolikim vernicima sebe smatrali.
Brojanice? Brojanice na gistro-vernicima su kao Bitlsi na Tibetu: ki?. Nešto što je negde gde mu mesto nije. Ne znam o kome ovaj fenomen više (lošeg) govori: o tim gistro-vernicima ili o crkvi koja to ponašanje toleriše zato što ima o?igledne koristi od toga. “Stado” po svaku cenu: mrsne slave, DIY brojanice, kojekakve gluposti — udri, samo da narod ne zaboravi kako da se krsti. Blagosloveni bili! Čuda se mogu videti na ulicama: ljudi sa 4 (?etiri) brojanice na jednoj ruci, od kojih su tri u bojama srpske zastave, a ?etvrta obmotana par puta oko palca. Sećam se da sam u Slobino vreme jednom video povorku omladine SPSa na ?ijem ?elu je bio neopevani primitivac sa velikom brojanicom za oko vrata obmotanom desetak puta oko ruke. Čove?e… (De)evoluirani komunista sa religioznim predmetom koji ne zna ni ?emu služi, garantovano! To važi i za ostale gistro-vernike koji se pre?esto sreću po ulicama: retko ko od njih zna šta se radi sa brojanicom, koliko ?vorova po pravilu ima itd. Imamo brojanice po meri, za retrovizor, privezak za klju?eve, uklapanje brojanice sa garderobom… Jezivo. Kao znak naklonosti prema nekom danas se poklanjaju brojanice. Savršeno vreme za to su verski praznici, ako se zna kad su, i svi se instant bolje osećaju! Ne moraju ?ak ni u crkvu da idu po ovako hladnom vremenu, samo bi lepo bilo kad bi obrisali prašinu sa ikone i krsta na zidu s vremena na vreme.
Poenta? Brojanica nije samo narukvica koja se nosi same sebe radi; pored (diskutabilnog) estetskog aspekta ima i specifi?an na?in na koji se koristi. Ako niste u toj meri religiozni da koristite brojanicu kako treba, nemojte je ni nositi, zato što se na taj na?in sprdate sa religijom kojoj pripadate.