krono

Juče sam baš komentarisao kako je za skoro sve (moglo bi se reći vođene od strane vlasti) radove potrebno neobjašnjivo puno vremena, bez obzira na lokaciju radova. Te poslove verovatno obavljaju privatne firme, ali rok od vlasti dožive krajnje fleksibilno i sa radovima kasne danima, češće mesecima, a ponekad i godinama. Doduše, kad privatna firma koja se bavi nekretninama uzme da gradi nekretninu, to razumljivo ide brzo, jer ljudima zavisi plata od prodaje tog prostora.

Tako smo, na primer, imali Svetogorsku ulicu. Skoro cela razorana, čekala je nekog da joj sredi trotoare i asfalt. Kad god sam prolazio tom ulicom, jako, ali jako retko sam uopšte video radnike, a kamoli da nešto i rade. Novi izgovor za to im je verovatno vrućina… A to što je jedna od najprometnijih ulica u centru mesecima van funkcije, to je ipak… viša sila?

Autobusi i trolejbusi koji prolaze tom ulicom su za vreme trajanja radova imali promenjenu trasu. Na stanicama je bilo najavljeno da će promenjena trasa važiti do 20. jula. Pošto sam video kako je ulica izgledala pre samo nedelju dana, slatko sam se nasmejao kad sam pomislio na taj deadline. U Srbiji nešto da bude na vreme? Hah!

Sedam u 65-icu danas i idem na posao… Očekujem da kod Palilulske pijace samo produži pravo ka Džordža Vašingtona… Kad bus skrenuo ka Svetogorskoj! Nisam mogao da verujem: ulica potpuno sređena, nov asfalt, novi trotoar, sve! Ipak u ovom gradu postoji nešto… normalno.

Druga priča je Bulevar Mihajla Pupina (ulica koja se nastavlja na Brankov most, novobeogradska strana): tamo je razoran trotoar dobrih kilometar-dva, a ne vidim da iko radi. Dajte ljudi. Trotoar. Nije raketa. Što ne završe to za nedelju dana? Ovako, već par nedelja unazad i po svemu sudeći, i ubuduće, ovi trotoari neće imati radnike koji bi ih završili, umesto da poslodavci uzmu dve smene radnika i završe to očas posla.

Oooooh, WHAT THE FUCK?

Used the config file from 2.6.17, did a “make oldconfig”, answered to 20-sh questions (about new stuff), only to find out that it panics because it can’t find root FS..!? Hmm, booted the old kernel, did menuconfig, only to find out that CONFIG_BLK_DEV_PIIX was moved to another option tree and wasn’t properly selected as “Y” from the old config, so SATA wasn’t available. When I fixed that, I found out that NAT and most of previous iptables functionality (from the previous kernel) simply.. wasn’t there. After some Googling, I found out that the kernel devs made a major reorganization of the option trees, for some unknown reason (to me at least). The jump was almost like from 2.4 -> 2.6..

Crazyness! Lunacy!

Yeah, bye. We should have said that to you ages ago, if you ask me. Now you can enjoy your tribe to the fullest, without us. Cheers!

Take a look…

…who lost all sources to his magnificent Buzz modular synth because of a harddisk crash. Current Buzz beta often crashes my machine. He’s a complete retard for not making backups. I fucking hate this guy. There, I said it.

How to spot a Linux user who (recently) switched from Windows?

When something goes wrong, he reinstalls the whole system.

63,000 bugs in the code, 63,000 bugs,
ya get 1 whacked with a service pack,
now there’s 63,005 bugs in the code!!

;)

I just finished a phone conversation with my friend… And what a convesation that was. He updated me a bit on the happennings downtown, what the kids today are doing in clubs and cafes.

First story was about two girls who were at a very crowded concert and were kind of lazy to go through the entire crowd to reach the toilets, so the two of them just stripped the panties beneath their skirts and pis^H^H^Hurinated on the floor in the middle of the crowd…

Second story was about a guy who became so lost because of drugs (and boredom), that once when he was in that one cafe I go to from time to time he took off his sneakers and put his feet on the middle of the bar table… Later that evening, he went to the 1×1m storage room in that same cafe and tried to masturbate, but then my friend saw him and laughed her ass off (?!) and he was like: “Ok, ok, I’ll stop…”!

Third story was about a guy who’s mom found out that he was into sniffing speed and other drugs. She, ofcourse, panicked and busted her ass off to make him stop doing that, in which she partly succeeded, but the interesting part was his friends’ comments, which were something like: “Ok, dude, lay low for a bit, wait for your mother to cool off and back off and then you can take some drugs again and when she sends you to do a drug test, we’ll switch the urine samples with some guy who’s clean…”

Wait a minute there. Where are these young people headed?

It seems like there are only two extremes: people who have too much, or too little, free time. Those with too much do the shit like this above, or, if they don’t have the money for the let’s-party-all-day-and-night lifestyle, they bore their asses of on the sofas all day long. Those with too little free time on their hands get together with other people rarely, usually have couple of close friends with whom they see each other with and in general live the work-eat-sleep life…

Is that the only way?

Da sve zabune uklonim u startu, prvo ću da definišem u grubim crtama moj stav prema bogu i religiji. Po mom viđenju, materija i vreme su nastali od ne�?ega, što ja pukom konvencijom nazivam “bogom”. To je drugim re�?ima prauzrok svih stvari, uklju�?ujući i samog sebe. Recimo da je bog je sredio “big bang”, a sve ostalo se odigralo po prirodnim zakonima. Sa trenutnim znanjem kojim raspolažem ja mogu samo to sa kakvom-takvom sigurnošću da zaklju�?im, �?ini mi se da bi ostalo bilo (daleko veće) nagađanje. Dakle, ne verujem da bog u tom (mom) kontekstu ima ikakvog uticaja na svet danas. Ne verujem u sudbinu. Ne verujem ni u ravnotežu između dobra i zla na “lokalnom” nivou (�?ini dobro i dobro će ti se vratiti), već samo na nekom sveobuhvatnom nivou gde recimo važi kao zakon održanja energije, mada je to već puko nagađanje i možda �?ak lupetanje… ;)

Religija? Tu je da se ljudi ne bi osećali pogubljenim. Religija pruža duhovni azil ljudima koji ne mogu ili ne žele da preuzmu potpunu kontrolu nad svojim životom, već kad zagusti, kad nešto ne mogu da pojme, bogu (privremeno) daju kontrolu nad svojim životom da im reši problem. Religija po meni nije nužno loša stvar, ali zbog dogmatskog karaktera je poput zbirke manje ili više pou�?nih pri�?ica o nekom-tamo-moralu u koje je suludo slepo se uzdati. Slepo verovanje se već nalazi u re�?i “dogma”…

Poštujem ljude koji “iskreno” pripadaju nekoj religiji, što bi zna�?ilo da su barem pro�?itali svetu knjigu te religije, da poznaju kalendar, na�?ela… Jednom re�?ju, nisu kvazi- i “gistro” vernici…

…a u tu sliku se ne uklapa većina ljudi pravoslavaca u Srbiji, ma kolikim vernicima sebe smatrali.

Brojanice? Brojanice na gistro-vernicima su kao Bitlsi na Tibetu: ki�?. Nešto što je negde gde mu mesto nije. Ne znam o kome ovaj fenomen više (lošeg) govori: o tim gistro-vernicima ili o crkvi koja to ponašanje toleriše zato što ima o�?igledne koristi od toga. “Stado” po svaku cenu: mrsne slave, DIY brojanice, kojekakve gluposti — udri, samo da narod ne zaboravi kako da se krsti. Blagosloveni bili! Čuda se mogu videti na ulicama: ljudi sa 4 (�?etiri) brojanice na jednoj ruci, od kojih su tri u bojama srpske zastave, a �?etvrta obmotana par puta oko palca. Sećam se da sam u Slobino vreme jednom video povorku omladine SPSa na �?ijem �?elu je bio neopevani primitivac sa velikom brojanicom za oko vrata obmotanom desetak puta oko ruke. Čove�?e… (De)evoluirani komunista sa religioznim predmetom koji ne zna ni �?emu služi, garantovano! To važi i za ostale gistro-vernike koji se pre�?esto sreću po ulicama: retko ko od njih zna šta se radi sa brojanicom, koliko �?vorova po pravilu ima itd. Imamo brojanice po meri, za retrovizor, privezak za klju�?eve, uklapanje brojanice sa garderobom… Jezivo. Kao znak naklonosti prema nekom danas se poklanjaju brojanice. Savršeno vreme za to su verski praznici, ako se zna kad su, i svi se instant bolje osećaju! Ne moraju �?ak ni u crkvu da idu po ovako hladnom vremenu, samo bi lepo bilo kad bi obrisali prašinu sa ikone i krsta na zidu s vremena na vreme.

Poenta? Brojanica nije samo narukvica koja se nosi same sebe radi; pored (diskutabilnog) estetskog aspekta ima i specifi�?an na�?in na koji se koristi. Ako niste u toj meri religiozni da koristite brojanicu kako treba, nemojte je ni nositi, zato što se na taj na�?in sprdate sa religijom kojoj pripadate.

…malo sutra.

Svet koji Žak-Iv Kusto oslikava u svom filmu pre bi bio svet gde je �?ovek vidno superioran, svet siledžija i njihove sile, svet prirodnjaka-pionira u vodenom svetu koji bi prvi trebalo da poštuju ravnotežu morskog ekosistema. Kad ono međutim, vidimo Kustoa i njegovu ekipu kako se “ka�?e” na vodenu kornja�?u dok žuri da izroni da bi uzela vazduh, vidimo ih kako dinamitom poubijaju ribe u pre�?niku od nekoliko desetina metara samo da bi ih izvadili, prebrojali koliko od koje vrste ima i krupno kadrirali ribe dok se guše na suvom, vidimo ih kako trupom broda udaraju ulješuru koja je sa svojim jatom htela da ih izbegne. Tu toj sceni nije kraj: ulješura zove svu svoju “rodbinu” da joj doplivaju u pomoć, a jedna mala ulješura (mala reda veli�?ine 10ak metara) udari u elisu motora broda; ajkule se okupljaju, kavez sa broda sa dva ronioca i kamerom se spušta u vodu. Odjednom, kamera se vraća na brod i vidimo razjarene mornare kako vade ajkule iz vode kukama, udaraju ih �?ime god stignu, što u vodi, što dok su na palubi — scena koja podseća na scenu sa majmunom iz Odiseje 2001… Zgroženo sam odgledao kasapljenje desetak ajkula i izašao sam iz bioskopa, besan. U cilju “nauke”? Hah. Važi…

Pritom, pored svih tih nepotrebnih scena ostaje nejasno je šta je Žak hteo da pokaže svojim filmom: da nije možda koliko je tehnika uznapredovala u pedesetim? Jedino to… Sve drugo pada u vodu i, kamo sreće, jedu ga ajkule. Onda kako je sam film koncipiran. Jednom re�?ju, smešno: nije tipi�?an dokumentarac, zato što imamo i dijaloge, “radnju” koja podseća na igrani film. Kako je ovaj film dobio Zlatnu palmu, stvarno ne znam.